|
Dani nepouzdanih protuprovalnih alarmih sistema su već odavno prošlost. Prije samo deset godina, protuprovalni alarmni sistemi su percipirani kao smetnja, te na njih niko nije ni obraćao mnogo pažnje. Smatrani su pretjerano kompliciranim za korištenje, ali i za instruiranje krajnjih korisnika o njihovoj ispravnoj upotrebi. Današnji alarmni sistemi posjeduju niz ključnih elemenata koji otklanjaju predrasude zaostale iza njihovih preteča.
Mit: Protuprovalni alarmni sistemi efikasniji su u lažnom alarmiranju nego u hvatanju uljeza

To je bila istinita tvrdnja prije tridesetak godina, međutim, moderne tehnologije kao što su K-band mikrovalna, Dual-mikrovalna tehnologija i PIR tehnologija su, u velikoj mjeri, doprinijele eliminaciji bespotrebnih lažnih alarma. Umjesto detekcije jednog od elemenata (toplota ili kretanje), na čemu se bazirao rad starih senzora, današnji senzori koriste kombinaciju detekcije oba elementa (i toplota i kretanje), kako bi provjerili postoji li zaista realna opasnost, te kako bi aktivirali alarm na alarmnoj centrali.
Dakle, gdje su ranije sunce i svjetlo aktivirali lažne alarme, moderni detektori koriste napredne softverske algoritme za filtriranje takvih slučajeva prije nego što se alarm aktivira. Tehnologija K-band djeluje na višim frekvencijama, što rezultira manjim prodiranjem kroz zidove i prozore, te smanjenjem u ukupnom broju alarma iniciranih vanjskim utjecajima.
Neke druge tehnologije sadržane u senzorima loma stakla, magnetnim kontaktima i šok-senzorima također su znatno unaprijeđene, te sada koriste vibraciju, mikrofone i predajnike za detekciju promjena u vanjskom i perimetarnom okruženju.
Mit: Nema smisla imati protuprovalni alarmni sistem ako u kući držite kućne ljubimce, jer sistem ne možete imati aktivan i istovremeno svojim ljubimcima dopustiti slobodu kretanja

S preko 55 miliona kućanstava u Evropi koja pružaju dom i kućnim ljubimcima, proizvođači protuprovalnih alarmnih sistema razvili su rješenja protuprovalnih alarma koja odgovaraju zahtjevima svih kupaca. Neki proizvođači razvili su senzore tolerantne na kućne ljubimce, koji omogućuju životinjama slobodno kretanje po štićenom prostoru, bez bojazni od aktiviranja alarmnog sistema. Obično, ovakvi senzori s mogućnošću tolerancije prema kretanju kućnih ljubimaca koriste posebne leće ili napredni softver, a ovisno o veličini i težini kućnog ljubimca vrši se izbor ili podešavanje senzora, tako da se kućni ljubimac može kretati unutar štićenog prostora, a da bespotrebno ne aktivira alarmni sistem. |